Sandžaklija ZALUDIO Hrvatice: Evo kako zgodni glumac stoji na ljubavnom planu!
Ammar Mešić ukrao je srca brojnih gledalaca u novoj seriji “U dobru i u zlu”, a nedavno nam je otkrio i kako mu ide na ljubavnom planu.
Na Novoj TV je počela da se emituje serijal “U dobru i zlu” koji je svojom zanimljivom radnjom inspirisanom istinitom pričom oduševio gledaoce.
Radnja serije vrti se oko Veljka Srića, kojeg tumači Filip Juričić, i njegove dvije porodice, koje je godinama tajio vodeći dvostruki život.
Osim Juričića, u seriji glume mnoga poznata hrvatska imena, ali veliku pažnju izazvao je sandžački glumac Ammar Mešić, kojeg do sada nismo vidjeli u hrvatskim serijama.
Ammar je u seriji utjelovio Veljkovog sina Kašmira zvanog Miro, a sudeći po reakcijama na društvenim mrežama, zgodni glumac zapeo je za oko brojnim gledateljima i čini se da je pravi mamac za ženski spol, ali kako stoji u svom privatni život?
„Ne stojim, uglavnom padam. I tamo idem sa svojim srcem i tamo idem bezobzirno i tamo ustajem svaki put nakon pada. Takođe volim slobodu u kojoj trenutno uživam”, rekao nam je u intervjuu.
I dok ga do sada nismo viđali u domaćim sapunicama, 32-godišnji glumac je pre nekoliko meseci naveliko propraćen u medijima, a sve zbog izbacivanja iz serije “Igra sudbine”.
„Gledajući sa ove udaljenosti od godinu i po dana, to me je ojačalo, kao sve što te ne ubija. Nikada nisam želio da krijem svoju potrebu za širim društvenim angažmanom, želju da društvo u kojem živim učinim boljim, koliko to može jedan pojedinac. Kada su se prošle godine dogodila masovna ubistva u školi Vladislav Ribnikar, u selima Dubona i Malo Orašje, cijela Srbija je izašla na ulice da digne glas protiv nasilja. Ja sam bio među tim ljudima, a to se nije dopalo još nekim ljudima koji kontrolišu sve medije u Srbiji. I tako sam ostao bez uloge, ali i bez sredstava za život. Ali ne žalim, smatram da je borba protiv nasilja i protiv nasilnog režima Aleksandra Vučića osnovna obaveza svakog građanina koji voli svoju zemlju“, rekao je on.
Nakon toga odlazi da radi u građevinarstvu u Beču.
„Kada bih morao da izdvojim životna iskustva koja su mi najviše značila u životu, na prvom mestu bi bio neviđeni rad građevinskog radnika u Beču. Čak i prije te male uloge u velikoj ‘Igri prijestolja’. Jer na gradilištu sam sreo ljude koji gledaju na druge bez zavisti ili bilo kakve zle namjere, što može biti prisutno u glumačkom svijetu. Ljudi koji su bili spremni da mi pomognu, da me nauče, da me cijene zbog toga kakav sam čovjek, a ne zbog toga odakle sam i kako se zovem. I biO sam toliko umoran na kraju svakog dana da nisam propustio glumu, samo sam se odmarao.”
Dnevnik.hr
