Ako vjerujete zapadnim medijima, Palestinci su krivi što ih Izraelci ubijaju, krivi su što brane gole živote

Duboke i trajne ljudske posljedice izraelskog zastrašujućeg, trajnog rata protiv Palestinaca – kojeg sa neselektivnom okrutnošću vodi okupatorska vojska i njeni de facto opunomoćenici, fanatične naseljeničke milicije – bile su jasne svima koji žele da vide, generacijama unazad.

Piše: Andrew Mitrovica, kolumnist Al Jazeera iz Toronta

Bezbroj života izgubljenih i osakaćenih u tjelu i duhu. Zemljište i kuće ukradene. Sredstva za život i drevne tradicije uništeni. Iscrpljujući ciklus potrebe za ponovnom izgradnjom, zatim gledanjem kako se sva obećanja i mogućnosti pretvaraju, u trenu, u prah. Veliko zatvaranje ljudi kao stoke iza zidova i ograda od bodljikave žice, gdje se voda i struja, hrana i gorivo uključuju i isključuju po hiru kolonijalne sile.

Ali, naravno, veliki dio zapadnih medija neće priznati ove činjenice i napade. To je zato što su mnogi novinari i kolumnisti koji su sada zahvaćeni najnovijom erupcijom ubilačkog ludila u Palestini i Izraelu uvijek tumačili događaje kroz prizmu koju je uglavnom diktirao Izrael – bili oni spremni to priznati ili ne.

U ovoj kratkovidnoj računici, Izrael je uvijek žrtva, nikad počinitelj. Izraelsko razumijevanje historijskih pitanja je ispravno; viđenje Palestinaca ne samo prošlosti već i sadašnjosti i budućnosti se ne računa. I, možda najnepristojnije od svega, životi i smrti Izraelaca su važni; palestinski životi i smrti nisu.

Riyad Mansour, palestinski ambasador pri Ujedinjenim nacijama, rekao je to u tihom, ali uvjerljivom obraćanju koje je u nedjelju održao tom naizgled nemoćnom tijelu.

“Historija,” rekao je, “za neke medije i političare počinje kada su Izraelci ubijeni. Naš narod je izdržavao jednu smrtonosnu godinu za drugom”.

Mansour je ispričao opetovana upozorenja koja su on i drugi ogorčeni Palestinci izdavali – uvijek iznova – o potencijalnim “posljedicama izraelske nekažnjivosti i međunarodne neaktivnosti”.

Nije bio sam.

Grupe za ljudska prava sa sjedištem u Jerusalemu, Londonu i New Yorku objavljivale su izvještaj za izvještajem koji utvrđuje, kao pitanje međunarodnog prava, da je Izrael već duže vrijeme kriv za aparthejd – državno sankcioniranu, sistemsku politiku nametanja etničkih prevlasti nad opkoljenim Palestincima sa brutalnom efikasnošću.

Implicitno u tim gustim, pomno zapisanim studijama bilo je ono što je predstavljalo buktinju koja je imala za cilj da konačno privuče mahnitu pažnju zapadnih vlada i medija saučesnika. Izraelsko namjerno, organizirano ugnjetavanje ne samo da je neodrživo, već unakazuje i tlačitelja i potlačene. Konačno, nasilje rađa nasilje u rundi za rundom užasne osvete obje strane.

Predvidljivo, upozorenja nisu obavljena.

Umjesto toga, mnoge zapadne vijesti su ili potpuno odbacile ili koristile poznati rječnik poricanja kako bi zamaglile očiglednu istinu.

Drugi su se odlučili za namjernu zloupotrebu, radije su posvetili vrijeme i resurse smrti psa slavne osobe umjesto dokumentirane krađe, lišavanja i poniženja koje su podnijeli Palestinci – mladi i stari.

U osnovi ove sljepoće je zajednička doktrina koja smatra da je Palestinac jednokratni neentitet, potrošni nusproizvod izraelskog prava da postoji i da se brani.

U ovoj perverznoj konstrukciji, palestinski civili se ne smatraju nevinim žrtvama rata, ali ostaju u velikoj mjeri odgovorni za vlastitu smrt i očajne sudbine.

Rezultat: zapadni kolumnisti će braniti Izrael – bez ikakve sumnje ili nedoumice – uprkos njegovom dokazivom zapisu o brisanju Palestinaca kad god želi, gdje god želi, iz bilo kojeg razloga.

Tužni, ljudski dokazi su u izobilju.

Mahmuda al-Saadija, 18-godišnjeg učenika, Izrael je “izbrisao” dok je hodao do škole u izbjegličkom kampu Dženin prošlog novembra.

Mohammad al-Tamimi, dijete od dvije i po godine, Izrael je “izbrisao” dok je sjedio u očevom autu parkiranom ispred njihove kuće u Nabi Salehu, selu sjeverozapadno od Ramale na okupiranoj Zapadnoj obali, dok je čekao da ode na rođendansku zabavu u junu 2023.

Shireen Abu Akleh, 51-godišnju palestinsko-američku novinarku, Izrael je “izbrisao” dok se pripremala da izvještava o još jednoj raciji u Dženinu u maju 2022.

Dr. Izzeldin Abuelaish, 67-godišnji palestinsko-kanadski ljekar, učenjak i humanitarac, svjedočio je kako su tri njegove kćeri – Bessan, 21, Mayar, 15, Aya, 13 – i nećakinja, Noor, 17, “izbrisane” kada je izraelski tenk granatom razbio porodičnu kuću u Pojasu Gaze u januaru 2009.

Izrael je “izbrisao” Omara Abdulmajeeda Asaada, 78-godišnjeg palestinsko-američkog penzionera dok je bio na putu kući sjeveroistočno od Ramallaha na Zapadnoj obali, nakon večernjeg igranja karata s prijateljima u januaru 2022. Vojnici su odveli Asaada do obližnjeg gradilišta i bacili ga na hladne kamene pločnike. Tamo je umro od “stresom izazvanog srčanog udara”. Sam.

Smrtonosna knjiga se nastavlja unedogled.

U groznim danima, sedmicama i potencijalno mjesecima koji su pred nama, galerija pisaca će, bez sumnje, stajati retorički rame uz rame s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom i njegovim užasnim pozivima da se uvede potpuna blokada Gaze i pretvori u “ napušteno ostrvo” nakon nemilosrdnog napada Hamasa.

Netanyahuov jezivi zavjet da će, u stvari, uništiti Gazu i njegovo upozorenje 2 miliona Palestinaca koji žive u tom tankom pojasu zemlje da se “izvuku” neizbježan je izraz aparthejda, koji se temelji na dehumanizaciji cijelog naroda.

Kao što je palestinsko-američki pisac, Ra’fat Al-Dajani, objasnio, dehumanizacija Palestinaca je zasnovana na dva načela koja su široko rasprostranjena u zapadnim medijima: “Palestinci su nasilni zbog toga što jesu – zbog nečega suštinskog u njihovoj samoj prirodi i kulturi”, napisao je Dajani, a ne “zbog ugnjetavanja i nasilja izraelske okupacije”. Kao posljedica ovoga, “budući da Palestincima nedostaju osnovni moralni standardi… jedini način za interakciju s njima je upotreba sile, bilo da je to sila koju sponzorira država od strane izraelskih snaga sigurnosti ili nedržavni akteri kao što su izraelski doseljenici. Sila je jedini jezik koji razumiju.”

Oba ova bogohuljenja su već bila izložena na zapadnim informativnim kanalima i novinskim stranicama mišljenja koje prikazuju uobičajenu paradu izraelskih zvaničnika i stručnjaka. U pobijanju, Mansour je bio obavezan, nevjerovatno, da izjavi očigledno: “Mi [Palestinci] nismo podljudi. Da ponovim: mi nismo podljudi. Nikada nećemo prihvatiti retoriku koja omalovažava našu ljudskost i poriče naša prava. Retorika koja ignoriše okupaciju naše zemlje i ugnjetavanje našeg naroda.” Mansour je branio otpor kao razumljiv odgovor na dugogodišnji rat Izraela protiv Palestinaca, rekavši: “Izrael ne može voditi rat punog razmjera protiv jedne nacije, njenog naroda, svoje zemlje, svojih svetih mjesta i očekivati u zamjenu mir.” Na kraju, rekao je, Palestinci, i to sami Palestinci, će odlučiti o njihovoj sudbini. “Palestinski narod će biti slobodan jednog dana, na ovaj ili onaj način”, rekao je Mansour. U pravu je.

Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala