Popović: Na djelu klerikalno-četnička revolucija, žele napraviti RS u Crnoj Gori
Borićemo se koliko mognemo, nećemo popustiti velikosrpskom fašizmu dok god možemo! Ima dovoljno ljudi u svijetu koji razumiju, da je velikosrpski nacionalizam rak-rana zapadnog Balkana. A, teško tome ko se ne može sam odbraniti, ko očekuje da ga brane velike sile.
{module Oglas 2019 – U članku 1}
Vi iz Bosne to najbolje znate. Mrka kapa, kaže u intervjuu za Radiosarajvo jedan od najpoznatijih i najnagrađivanijih crnogorskih književnika, Milorad Popović.
Čovjek koji se, kako zapisa Miljenko Jergović, našao se “u malenoj skupini pisaca koji su se jasno i vrlo radikalno odredili oko velikosrpske politike, Slobodana Miloševića i ranog četničenja i militarizacije srpskih narodnih masa”, “posvećujući, u velikoj mjeri, vlastiti život ideji slobodne i nezavisne crnogorske države”, za naš portal dojmljivo i snažno govori o nastojanjima Beograda da, uprkos ratnim užasima, genocidu i zločinima, gradi neku novu “malu, veliku Srbiju”.
{module Oglas 2019 – U članku 0}
Četnički Homeini
Tako, otprilike, ovaj oštri kritičar nacionalizma, dobitnik nagrada “Meša Selimović” i “Njegoševe nagrade” za romane “Karnera” i “Čovjek bez lica”, doživljava i posljednja dešavanja u Crnoj Gori gdje se, po uzoru na Krim i Sevastopolj, putem “dešavanja naroda”, raznih “molebani i litija”, u znak protesta protiv usvojenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, zapravo želi odigrati jedna davno započeta politička utakmica koja sa sobom nosi ključne uzroke ratova 90-tih.
Gospodine Popović, kako gledate na posljednja dešavanja u Crnoj Gori?
– Ne treba tu biti previše ni pametan, ni obaviješten da bi se shvatilo da je u pitanju jedan novi agresivni atak na Crnu Goru, to je jedan modofikovani pokušaj rušenja demokratski izabrane vlasti, odnosno prozapadne političke strukture u Crnoj Gori.
U neku ruku to je nastavak događanja iz 2015. i 2016. godine kad se nasilnim putem pokušao izvesti puč u zemlji. Ovaj put se to radi u izvedbi Srpske pravoslavne crkve (SPC). Može se reći da je u pitanju jedna klerikalno-četnička revolucija, jedan hibrid Homeinijevske revolucije i militatnih četnika, koji su se preobukli u jagnječe kože te nose svijeće po ulicama Crne Gore.
{module Oglas 2019 – U članku 2}
Poznato je da je iza pokušaja puča prije nekoliko godina stajala Moskva, ali mnogi u to tada nisu povjerovali – shvatili su kasnije – kao što se aktuelni događaji podvaljuju pod “narodni ustanak”. Kakva je uloga Srbije, a kakva Rusije u posljednjim dešavanjima?
– Mislim da su uloge promijenjene. Da je danas uloga Srbija neusporedivo direktnija i veća, dočim mislim da Rusi poslije neuspjeha i blamaže 2016. godine to rade sofisticiranije.
Što se tiče države Srbije, o tome ima toliko javnih izvora. Dovoljno je pogledati samo naslovne stranice listova, ne samo tabloida, već i “Politike”, emisije RTS-a… To je jedna neviđena kampanja! Zadnjih mjesec-dva dana Kosovo se ne pominje više. Cijeli propagandi udar je krenuo prema Crnoj Gori!
Najveća fabrika laži
Da li je ovo što danas gledamo u Crnoj Gori, zapravo dokaz vitalnosti velikosrpske ideje “koja je ponovo u bitkama i pred bitkama”?
– To je ideologija dugog trajanja, koja nikad suštinski nije bila poražena.
Ona je, istina, vojno poražena devedesetih godina, ali su svi centri koji su proizveli ove užase u bivšoj Jugoslaviji ostali netaknuti. Od SANU-a, preko vojnih i paravojnih štabova, SPC itd. Tako da se oni samo mijenjaju.
Suklando novim okolnostima, oni su modifikovali svoje prioritete. Oni ne maštaju više o liniji Karlovac-Karlobag-Virotivica, nešto pametniji nacionalisti su se odrekli i Kosova, samo ne smiju to javno da kažu…Ostali su (bh. entitet) Republika Srpska i Crna Gora kao dva prostora gdje imaju unutrašnju podršku i svim sredstvima rade da promijene de facto i de iure situaciju.
Što se tiče RS-a, cilj je da se potpuno prikloni Beogradu, a od Crne Gore žele da naprave drugu Republiku Srpsku!
Želite reći da gledamo pokušaje da se u svojevrsnoj balkanskoj završnici desi neka nova, velika-mala Srbija?
– Bojim se da nema ovdje završnice. Sreća ovog prostora je da smo geografski u Evropi. Jer ovo bi bila i Palestina i Sirija i Libija, ovdje bi 100 godina ratovali. Oni to sada ne mogu, jer je NATO tu prisutan, ali žele kroz ove unutrašnje destrukcije realizovati svoje fantazije i mašte.
Oni sanju da će se jednoga dana stvoriti situacija da se to i faktički realizuje. Međutim, vrlo je važno da sazna međunarodna javnost što se danas dešava u Crnoj Gori.
Crnogorski mediji su slabi, nemoćni da odole to jednoj nesmiljenoj fabrici laži, “najvećoj fabrici laži na Balkanu”, kako je beogradske medije nazvao početkom 20. vijeka crnogorski ministar vanjskih poslova Gavro Vuković.
Ona (Srbija) kroz razne forme, obavještajne, diplomatske, hibridne… pokušava da stvori utisak da je u pitanju jedan demokratski pokret u Crnoj Gori i da se uskraćuju vjerska prava instituciji koja je dominantna u Crnoj Gori.
Koja je faktički država u državi. A da podsjetim, taj Zakon u Crnoj Gori je identičan sa zakonom u Hrvatskoj,u odnosu prema SPC. Međutim, oni misle da je Crna Gora privremena država, i tako se ponašaju.
Kada smo razgovarali prije dvije godine kazali ste mi da je SPC paravojna organizacija. Kako vidite njezinu ulogu danas i aktivnosti koje prvodi u Vašoj zemlji?
– Vi u Bosni i Hercegovini to prilično dobro znate, to za vas nije nikakvo iznenađenje. Nakon osamostaljenja Crne Gore, SPC je ostala jedina pansrpska institucija u Crnoj Gori. Ona u ovom času objedinjuje ne smo svoje duhovno poslanje, kojim se najmanje i bavi, ona je svojevrsni parapolitički, paraobavještajni i paravojni centar.
Oni su prije izbora 2016. ugošćavali ruske Kozake koji su marširali po Crnoj Gori. Crna Gora je, nažalost, slaba država, mala država, iznutra podijeljena. Nikada nije imala snage ovdašnja vlast da sankcioniše direktni govor mržnje, omalovažavanje… Mitropolit Amfilohije je Crnogorce nazivao “Brozovim kopiladima”, “okotom komunističkim”. Nikada nije sankcionisan!?
Svjedočimo polaganom prenošenju situacije iz Crne Gore u BiH kroz te razne skupove podrške SPC-u. Također, Milorad Dodik se usprotivio dolasku Mila Đukanovića u BiH itd. Kuda sve to ide na Balkanu?
– Nesumnjivo da je zakon spojenih sudova prisutan kada je u pitanju region Zapadnog Balkana, te da je on uzročno-posljedičan. U slučaju pada prozapadnog režima u Crnoj Gori, Bosna bi bila, po mome mišljenju, u još goroj situaciji. Ja sam zabrinut zbog velikog stranog upliva u Crnoj Gori.
Na posljednjim “litijama” je bio razmjerno veliki broj tih “litijaša” iz RS-a, iz pograničnih dijelova Srbije je, također, dosta njih došlo. Ako se desi da pobijedi ova struja, to je nova velikosrpska okupacija Crne Gore, i to u najmračnijim scenarijima. Slobodan Milošević je za Amfilohija i tu bratiju “crnomantijaša” Masaryk. To su klerofašisti srednjovjekovnog profila!
Izvor: Radiosarajevo
