Drama u bolnici: Sebija Izetbegović “spasila” porodicu iz Sandžaka nakon što je otkrivena greška u dijagnozi
U trenutku kada se sve češće preispituju stanje u zdravstvu i granice medicinske etike, ispovijest Sebije Izetbegović izazvala je burne reakcije širom regiona. Ona je putem svog Facebook profila podijelila lično iskustvo koje, prema njenim riječima, jasno pokazuje da u medicini pacijent mora biti ispred svakog profita.
U središtu priče koju je podijelila Sebija Izetbegović nalazi se bračni par iz Sandžaka koji je, u želji da dobije dijete, čak i posudio novac kako bi finansirao medicinski zahvat vrijedan 2.100 KM – resekciju pregrade materice.
Ipak, ono što je trebalo biti rutinska procedura ubrzo je preraslo u potpuno drugačiju medicinsku, ali i ljudsku priču. Prema njenim navodima, pacijentica je stigla sa kompletnom dokumentacijom i nalazima koji su ukazivali na postojanje pregrade materice, no tokom samog zahvata stvari su krenule neočekivanim tokom, otvarajući niz pitanja i dilema koje su izazvale pažnju javnosti.
2100 KM bila je cijena resekcije septuma materice.
Kad su mi uputili pacijenticu, imala je nalaze, ultrazvučni pregled i sliku sa tačnim mjerama pregrade materice. Nalaz potpisala dr Kupešić.
Bila je jedna od mnogih toga dana, radila sam sama, prim Skenderović nije mogao doći. Prof Šimić mi pravio društvo, pričali već tada o budućem doktoratu.
Uobičajenim putem, histeroskopski, nisam mogla ući u matericu nikako pa sam uradila konverziju. Uradila sam laparoskopiju i vidjela da ona skoro da i nema matericu, urođena anomalija. Tu nema niti može imati pregradu. Nalaz koji je donijela bio je pogrešan, tuđa slika.
Desilo se.
Usput sam laparoskopski pregledala sve organe u trbuhu, vidjela zdrave jajnike, zatvorila i rekla anesteziologu da je bude. Kad sam završila sve ostale pacijentice, napisala nalaze i otpusnice, zamolila sam sestre da uvedu njenog muža i polako im objasnila stvarno stanje.
Bili su iz Sandžaka. U šoku. Posudili su novac jer su silno željeli trudnoću. Objasnila sam pažljivo da mogu dobiti dijete samo uz surogat majku, rekla im gdje to može zakonski i uputila kod Sanele u Kolodvorsku da im se vrati novac.
“Neće se ništa naplatiti, greška u dijagnozi, recite da sam rekla da vam vrate uplaćeni novac, ovo što sam ja radila neće se naplatiti.” To sam i napisala.
Otišli su.
Tada sam obavila jedan od najneprijatnijih razgovora. Nazvao me prof Kurjak, grmi sa druge strane.
“ Tako se mala ne zarađuje novac, tako se ne ispravlja profesor, ko si ti da kažeš da se vrati novac?”
Saslušala sam to i rekla: “Neću lagati pacijente. Poslala sam vam sliku, žena nema matericu, vjerujem da se slučajno desila greška i vratite joj novac. Ovo što sam ja radila je besplatno, platiće se klinici anestezija, naravno od vas, nikako od pacijentice.”
Moj glas je bio leden, on je smirio ton i rekao da ćemo svakako razgovarati.
Novac je vraćen. Nikad mi to izgleda nije oprostio, mada mi je poslije poklonio knjigu sa posvetom da sam “dobri prijatelj i vrhunski ginekolog”.
Ko bi to rekao?
Kako god, 2100 KM nije vrijedno ni laganja ni obraza. Ni mnogo, mnogo više od toga.
Naročito nije vrijedno života djevojčice.
Ovo sa Dženom Gadžun je užas koji sam gledala svojim očima. Bila sam na Pedijatriji kad su je donijeli, obilazila je.
Oni koji su učestvovali, jedan nedostaje, operisali u zubarskoj stolici lažno predstavljene Poliklinike Bejtović, a to je bila obična ordinacija, su malo dobili šta zaslužuju. Lažna Poliklinika Bejtović je brzo promijenila natpis u Ordinacija Bejtović, bez sankcija od inspekcije i suda.
Sve znam jer mi je tadašnji ministar Haris Vranić poslao detaljne inspekcijske nalaze.
Za nauk svima koji rade sa bolesnima, postoji redoslijed:
Mora se izvrsno znati znanje.
Mora se biti odgovoran, imati ispravnu opremu i materijal, legalno registrovano osoblje i poštovati zakon.
Mora se voljeti bolesnike kojima pomažeš, biti ljubazan i strpljiv.
Novac na zadnjem mjestu. Uvijek.
