Ko je šeik Naim Kassem, novi šef Hezbolaha? Jedan mali detalj na njegovim fotografijama posebno je zanimljiv

Libanonski Hezbolah ima novog šefa, nakon što je Izrael ubio njihova posljednja trojica i čitav niz saradnika i mogućih zamjenika. “Vijeće Shura se složilo da izabere Njegovu Eminenciju šeika Naima Kasema za generalnog sekretara Hezbolaha, koji će nositi blagoslovljenu zastavu na ovom putu, tražeći od Svemogućeg Boga da ga vodi u ovoj plemenitoj misiji vođenja Hezbolaha i njegovog islamskog otpora”, navodi se u saopštenju. od vrhovnog savjetodavnog tijela ove libanske stranke i najveće vojne organizacije na svijetu koja nije pod kontrolom nijedne države, ako ne računamo uticaj Irana. Odluke ovog vijeća su konačne i vjerski obavezujuće za sve članove ove šiitske stranke. Njihove odluke može osporiti samo jedan čovjek na svijetu – ajatolah Seyyed Ali Hosseini Khamenei, vrhovni vođa Irana.

Rođen u Bejrutu 1953. godine, u porodici porijeklom iz južnog Libana, Kassem se davno pridružio šiitskom pokretu Amal, “Pokretu uskraćenih”, u čijem je osnivanju učestvovao tadašnji grkokatolički nadbiskup Bejruta Gregoire Haddad. Islamska revolucija u Iranu pogodila je mnoge libanonske šiite. Šiiti su islamska manjina u svjetskim razmjerima, budući da suniti čine 90 posto većinu u islamskom svijetu, uključujući i hrvatsko susjedstvo. U to vrijeme, 1979. godine, Kassem se odvojio od Amala i učestvovao na sastancima koji će kasnije dovesti do stvaranja Hezbolaha, pa nije ni čudo što je on autor pisane historije ove organizacije.

Već 30 godina Kassem je bio zamjenik vođe Hezbolaha. Nadživio je svog prvog šefa Abbasa al-Musawija, zatim Hashema Safieddina i nedavno Hasana Nasrallaha. Jedan mali detalj vrijedan je pažnje na njegovim fotografijama. Za razliku od Nasrallaha i Safieddina, koji su na glavi nosili crni turban i tako se deklarirali kao potomci proroka Muhameda, osnivača islama, Kassem nosi bijeli turban. To bi moglo ukazivati ​​na to da se Kassem vidi kao Sayyed, potomak Muhamedovih ujaka al-ʿAbbasa i Abu Ṭāliba i ʿAlīja ibn Abī Ṭaliba ili Muhamedove kćeri Fāṭime.

U svakom slučaju, Kassem se također etablirao kao glavni glasnogovornik Hezbolaha. Dao je niz novinskih i televizijskih intervjua, a nedelju dana nakon što su Izraelci eliminisali njegovog šefa Huseina Nasralaha, poslao je video poruku sa tajne lokacije u kojoj je najavio nastavak rata. On je istakao da je sukob između Hezbolaha i Izraela “koja će strana prva zaplakati”. On je naglasio da Hezbolah sigurno nije ta stranka i da su njegove vojne sposobnosti ostale “netaknute, uprkos bolnim udarima”. Na taj detalj ćemo se vratiti kasnije u tekstu, ali važno je još nešto što je Kassem kasnije rekao. U stvari, bitno je šta nije rekao.

Naime, on je napomenuo da podržava napore predsjednika libanskog parlamenta Nabiha Berrija da osigura prekid vatre. Po prvi put, zvaničnik Hezbolaha nije rekao da će njihovi napadi prestati tek kada Izrael zaustavi napade u Gazi. Čini se da u Libanu raste svijest da vezivanje vlastite sudbine i života za sudbinu drugog naroda u drugoj zemlji nije baš mudro.

Vratimo se na izjavu o “strani koja će prva zaplakati”. Jasno je da Hamas i Hezbolah ne mogu pobijediti Izrael u klasičnom smislu rata. Ali to nije cilj ovih organizacija, niti Irana kao njihove daljinske kontrole. Njihov cilj je trajno ugroziti Izrael na svim dijelovima njegove teritorije. Hezbolah to postiže i danas, mjesec dana nakon što je Izrael likvidirao tri nivoa rukovodstva i razbio 3.000 članova stranke srednjeg ranga napadima na pejdžer. Dok su svi začuđeni da Hezbolah i dalje uspijeva ispaliti desetine raketa, čak i pogoditi privatnu rezidenciju izraelskog premijera Netanyahua.
Hezbolah je usvojio i dobro praktikovao doktrinu gerilskog ratovanja, i to je ono čime danas uznemirava Izraelce. Ono što oni rade najbliže je doktrini koju je uvela Pruska u ratu protiv superiornih Napoleonovih trupa. Ova doktrina se svodi na povezivanje centralnog vojnog cilja sa supsidijarnošću nižih vojnih komandanata koji imaju ovlasti, pa čak i odgovornost, da slobodno djeluju u okviru zajedničke misije. U američkoj vojsci se za ovu doktrinu koristi izraz “komanda misije” ili “taktika tipa misije”, a zagovaraju je i vojske mnogih drugih zapadnih zemalja.

Slobodna Dalmacija