Esad Rahić: Oprosti nam Zorane!
Piše: Esad Rahić
{module Oglas 1 – 2020}
Oprosti nam Zorane Đinđiću. Oprosti nam što smo te izdali. Što smo izdali tvoju ideju demokratske, slobodoumne i prosperitetne države. Što smo Srbiju vratili nazad u devedesete godine.
Oprosti nam što smo kukavice. Što smo uskogrudi, egoistični i mislimo samo na sebe. Što ne smijemo da dignemo glas. Što ne vidimo dalje od plota. Što te nismo dostojni.
Oprosti nam što kad je trebalo nismo dovoljno stali uz tebe. Što smo te ostavili samog i prepustili te zlosrećnoj sudbini. Što nismo shvatili da je tvoja borba, borba za sve nas. Što nismo razumjeli da si vredniji od suhoga zlata. I da ukoliko ti odeš, otići će s tobom i sva pozitivna energija ove zemlje nepovratno.
Onoga dana kad su pucali u tebe, pucali su u sve nas. Onoga dana kad su te ubili, s tobom je umro i najvitalniji i najpozitivniji dio sviju nas. Tog dana ubili su perspektivnu Srbiju. Pucali su u svijetlu i obećavajuću budućnost ove zemlje.
Najgori su ubili najboljeg.
Oprosti nam što smo ovoliki slijepci. Što smo ovoliko naivni. Što nas je lako žedne prevesti preko vode. Što pristajemo na sve. Što nemamo svoje ja.
Oprosti nam što smo se odrekli tvojih ideja. Na taj način smo te po drugi put ubili.
Oprosti nam što smo bez tebe i tvoje vizije izgubljeni u vremenu i prostoru. Što pristajemo da nam prodaju rok za svijeću.
Oprosti nam što pristajemo na mrak. Što ne vidimo izlaz iz tunela. Što smo izgubljeni i izbezumljeni.
{module Oglas 0 – 2020}
Ti si nam nudio viziju slobodnih ljudi. Skinuo si nam sa ruku i nogu sindžire diktature i jednoumlja. Htio si nas prevesti preko dubokog mora u pravcu slobode, uništiti zauvijek faraonizam u Srbiji. Ali umjesto da te slijedimo mi smo sebično gledali svoja posla.
Zlotvori su bolje shvatili o kakvoj ljudskoj gromadi se radi. Zato su pohitali da te zaustave.
Ti si bio naše naprijed. Ti si bio garant ljepše budućnosti naše djece. Ti si bio brana ratnohuškačkoj politici. Ti si bio temelj mira na Balkanu.
Zorane, ovakvi kakvi smo mi te ne zaslužujemo. Mi slijepci kod očiju. Mi koji pristajemo na ropstvo uma. Mi koji se godinama skrušeno i preplašeno krijemo u mišju rušu.
Nismo ništa naučili od tebe. Nismo te slijedili ni živog ni mrtvog. Nismo shvatili vrijednost slobode i demokratije za koju si ti život dao.
Izgubljeni smo Zorane. Zbunjeni smo i uplašeni. Neznamo ni kud smo krenuli, ni gdje ćemo stići. Bez tebe smo postali jedno veliko ništa.
Oprosti nam veliki čovječe. Oprosti nam što nismo dostojni tvoga lika i djela.
{module Oglas 2 – 2020}
