Emir Ašćerić: S nestrpljenjem čekamo otvaranje konzulata BiH u Sandžaku

Kad bi se moglo vratiti vrijeme, s naknadnom pameću, onaj što je naložio smjenu Emira Ašćerića s mjesta pomoćnika gradonačelnika Novog Pazara, čini se, danas to ne bi učinio.

emir asceric Copy 974x550

Tim je činom relativno nepoznatog mladog političara učinio žrtvom režima Aleksandra Vučića, ali i regionalno poznatom ličnošću, a narod, usred opće nepravde, voli nagraditi one koji vladaru kažu istinu u lice, s njima saosjeća i podržava ih jer u njima prepoznaje vlastito stanje. Podsjetimo, razlog Ašćerićeve smjene s pozicije pomoćnika gradonačelnika bio je njegov status na Facebooku u kojem je kritizirao srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića zbog “brutalne političke kampanje” prilikom posjete Novom Pazaru i dodjele medicinske opreme povodom situacije nastale pandemijom virusa korona.

Emir Ašćerić rođen je 1988. godine u Novom Pazaru. Magistrirao je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Nakon toga, završava još jedan dvogodišnji postdiplomski studij i stječe zvanje mastera energetske efikasnosti, obnovljivih izvora energije i zaštite životne sredine. Trenutno je na doktorskom studiju Univerziteta u Nišu, kao doktorand tehničkih nauka u istraživačkoj oblasti energetske efikasnosti i zaštite životne sredine u urbanom planiranju. Prije političkog djelovanja ovaj Novopazarac aktivno je bio uključen u nevladin sektor, a kao sarajevski student bio je član Predsjedništva Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu u tri mandata, senator-student Univerziteta u Sarajevu u dva mandata i predsjednik Asocijacije studenata arhitekture u Sarajevu u tri mandata.

Dakle, Ašćerić pripada onoj grupi političara koji ulaze u ovu društvenu djelatnost s biografijom i rezultatima, zbog, kako ističe, ideoloških razloga. U predvečerje srbijanskih izbora, koji su odloženi do normalizacije situacije izazvane virusom korona, čini se da je upravo Emir Ašćerić najveći adut na kojem Stranka demokratske akcije Sandžaka može pridobiti podršku Sandžaklija.

Rekli ste da je Vašu smjenu naredio direktno Vučić? Da li je baš došlo do toga da Vučić zbog statusa na Facebooku naređuje smjenu?

Sve ove godine vladavine Aleksandra Vučića pokazuju da je vlast lična, a on doživljava vladavinu kao samoj sebi cilj. On je u stanju da bude dvadeset četiri sata dnevno u medijima, pokazujući građanima Srbije da mu ne promiče nijedna situacija u zemlji i da se u svaku mora umiješati barem komentarom. Najsvježiji su nam i primjeri s respiratorima koje lično dostavlja gradovima, ali i daje uputstva ljekarima kako se tim aparatima rukuje.

Prvi pokazatelj da je moj stav došao na razmatranje do samog vrha državnog aparata jeste i taj da je iste večeri, kad sam i objavio svoj status na Facebooku, uživo u emisiji na televiziji s nacionalnom frekvencijom, premijerka Srbije Brnabić sa svog mobitela ukazala na ovu “vijest”, opisujući je kao najčitaniju tog dana u zemlji. Očigledno je čitava kampanja oko “pomoći” Novom Pazaru zasjenjena jednim mišljenjem “nekog funkcionera SDA Sandžaka”, kako je premijerka i sama tom prilikom rekla.

Reakcija režima trebala je biti munjevita, da se na primjeru pokaže šta se dešava s onima koji se drznu da kažu nešto “negativno” za njihovu garnituru i njihovu kampanju, pa makar i to bilo legalistički. Mojom smjenom se šalje poruka svima drugima koji žele iznijeti svoje mišljenje da će snositi sankcije, neko gubitkom posla, neko slobode.

Srbijanska opoziciona javnost reagirala je i podržala Vas. Da li ste očekivali da će se ovaj Vaš slučaj reflektirati i na politiku na državnom nivou?

Da budem iskren, nisam očekivao ovoliku podršku javnosti Srbije. Iznio sam lični stav, koji je, ujedno, i stav moje stranke, ali i stav apsolutne većine intelektualaca i građana Srbije koji su svjesni ove situacije. Taj stav poprimio je karakteristike državnog bunta jer ga je iznio neko s javne pozicije, ko se usudio da prkosi režimu, ne plašeći se da izgubi i posao zbog toga. Poseban revolt kod građana izazvalo je i to moje razrješenje, koje je dodatno podgrijalo čitavu misleću Srbiju da me okarakterizira kao još jednu žrtvu režima. Cijela Srbija svjedoči slučajevima u kojima se ljudima oduzima pravo na slobodu mišljenja i govora, pa čak i lišavanju slobode.

Također, bilo je neočekivano da i jedan mladi čovjek iz jedne bošnjačke stranke toliko uzdrma temelje laži od lokalne do državne vlasti, te na taj način ujedini i na isto mjesto dovede sve one koji godinama u Srbiji nisu znali oko čega se treba ujediniti. Osjećam da su shvatili da je bilo nenormalno lahko jer istina okuplja normalnu Srbiju, pa makar to shvatili i od jednog Emira. Javili su se mnogi mediji, prenijevši taj javno izrečeni stav, istinu i fakat koji svi znaju, ali je rijetki izgovaraju. Oglasili su se i bivši predsjednici države, bivši premijeri i ministri, bivši poslanici i javni uposlenici u Srbiji, te mnogo onih koji su prošli i opet bi došli, ali sad preko ove istine.

 

Šta je to za vlast posebno sporno u tom statusu na Facebooku?

Sporna je istina! I zaboljela je istina! Zaboljela je sve od lokalnih, nazovikoalicionih partnera i sitnijih funkcionera pa sve do premijera i predsjednika države. Status je ogolio namjere režimske garniture, da se svede na “spasioce” naroda u ovoj krizi, a na račun svih građana koji uredno plaćaju poreze i doprinose državi. Pokazao je i da ljudi razmišljaju, da ne dozvoljavaju da im se vrijeđa inteligencija time što se ono što je naše, što nas sljeduje, naziva sadakom nama samima. Da dobro znamo pročitati kada se radi o kampanji, politici, populizmu. Jednostavno – da građani misle.

Ako kažem da ne vidim predsjednika države kao čovjeka koji je “dostavljač” bolničke opreme i da smatram da to treba biti zadatak ljudi nadležnih za raspoređivanje opreme po bolnicama, dakle ja štitim ustavnost ove države. Ako kažem da je to dostavljanje respiratora trebalo biti sprovedeno direktno u bolnice, a ne ispred zgrade Gradske uprave, pred medijima, uz kršenje zabrane okupljanja i propisane distance među ljudima, ja zapravo ukazujem na besmisao takvih događaja. Ako kažem da ovo ne treba okarakterizirati kao “pomoć” Novom Pazaru, kada je bolnica u sistemu republičkog zdravstva, zapravo čuvam legalitet i jednakost sistema i ukazujem na politiziranje situacije u vanrednom stanju.

Da se razumijemo, imalo je i prije raznih “spornih” statusa, komentara, izjava na temu kritike vlasti, a u cilju očuvanja vladavine prava i jednakosti pred zakonom. Međutim, dodatnu težinu za vlast donijelo je i to što je ovog puta taj stav imao svoju ličnost, svoje ime i prezime, svoj identitet, koji se ne boji da plati cijenu slobode. Kao takvog, prepoznala ga je cijela Srbija, ljudi svih nacionalnosti i političkih opredjeljenja.

 

Kako ocjenjujete stanje ljudskih prava u Srbiji, posebice u Sandžaku, u doba vanrednog stanja?

U političkoj teoriji prepoznajem termin koji za mene najbolje oslikava ovaj režim, a to je cezarizam. Danas se cezarizmom smatra režim u kojem formalno postoje demokratske institucije, ali je sva vlast maksimalno personalizirana i faktički koncentrirana u rukama pojedinca. On vlada uz pomoć podrške zanesene mase. Podržavaju ga najviše niži društveni slojevi i neuki ljudi, a najveći protivnici su mu intelektualci i viši slojevi, kao i bivši politički moćnici. Predstavnici režima shvataju vanredno stanje kao mehanizam za suspendiranje demokratije i slobode mišljenja. U Srbiji je bilo nekoliko primjera hapšenja ljudi zbog kršenja samoizolacije, ali i zbog postojanja sumnje da su pojedinci učinili krivično djelo izazivanje panike i nereda, a zbog navodnih statusa na Facebooku, ili tekstova u medijima kod novinara.

U vanrednom stanju državni organi, osim slobode kretanja i okupljanja, mogu ograničiti i veliki korpus ljudskih prava, poput zaštite podataka o ličnosti, slobode medija, prava na informiranost. No gdje je granica između ograničenja u vanrednom stanju i kršenju ljudskih prava? U Sandžaku nije bilo posebnih primjera koji se razlikuju u odnosu na ostatak Srbije. Međutim, sama činjenica da je oko bolnica vojska, a da nerijetko iznad sandžačkih gradova nadlijeću i vojni avioni i helikopteri dodatno uznemirava građane Sandžaka, naročito kada uzmemo u obzir i evociranje sjećanja na loša iskustva iz devedesetih godina.

Da li Vaša smjena može ugroziti Sporazum o partnerstvu sa SDP-om?

Ovdje se radi o jednostranom poništavanju koalicionog dogovora, gdje jedna strana, bez ikakvih konsultacija, donosi odluku o kadriranju druge strane. Smjena je donijeta kao “Blitzkrieg” odgovor, bez ikakvog valjanog obrazloženja, niti zvaničnog niti nezvaničnog. SDA Sandžaka odmah je nakon tih događaja i reagirala zvaničnim saopćenjem za javnost, pokazujući da je moj izneseni stav ujedno i stav stranke. Također, stranka je, nedvosmisleno, postupak gradonačelnika okarakterizirala kao netolerantan, isključiv i neprijateljski stav prema drugačijem mišljenju i slobodi govora.

Iskreno, iznenađen sam postupkom gradonačelnika Nihata Biševca, budući da se nikad nije žalio na moj rad, niti meni niti mojoj stranci. Smatram da sam svoj posao obavljao s punom predanošću i odgovornošću, te sam siguran da je razlog njegove odluke čisto politički. Žao mi je što je gospodin Biševac, kao gradonačelnik glavnog grada Sandžaka, pristao da bude izvršilac u obračunima Vučićevog režima s neistomišljenicima. Odnosi između dvije stranke svakako neće biti iste kao prije. U kojoj mjeri će se poremetiti, zavisi od daljih pregovora koji su najavljeni. Svakako idu izbori nakon prekidanja vanrednog stanja, a na njima svaka od stranaka ide odvojeno, sa svojim listama. SDP je već na listi Aleksandra Vučića, koja je predata prije uvođenja vanrednog stanja, a SDA Sandžaka izaći će sama na izborima kao bošnjačka lista. Građani će na izborima pokazati kojoj će opciji dati više povjerenja – autentičnoj sandžačkoj ili Aleksandru Vučiću.

 

Kako SDA Sandžaka promatra politička kretanja u Srbiji. Stječe se utisak da ste podjednako daleko i od vladajuće garniture, ali i od opozicionih blokova i stranaka.

SDA Sandžaka je, neposredno prije raspisivanja izbora, razmatrala okolnosti i uvjete u kojima se planiraju održati izbori prvobitno zakazani za 26. april. Razmatrani su razlozi za izlazak ili bojkot: s aspekta pitanja Bošnjaka i pitanja Sandžaka. Na Glavnom odboru je jednoglasno odlučeno o izlasku SDA Sandžaka na izbore. Jedan od glavnih razloga našeg učešća jeste odlučnost da se suprotstavimo ovom režimu i pokažemo da taj režim i njegovi izvršioci nemaju uporište u Sandžaku, o čemu građani Sandžaka treba da se izjasne na izborima. Bez obzira na pritiske, ucjene i loše izborne uvjete, nećemo dozvoliti da nas neko bez borbe izbaci iz političkog života. SDA Sandžaka izlazi s ciljem da bi Bošnjaci u Sandžaku imali mogućnost izbora.

Što se tiče same opozicije Srbije, neki od najglasnijih opozicionara također su desničari, kao i sam režim. Rađanje ovakve opozicije jedna je od posljedica radikalizacije društva. Program SDA Sandžaka jasno je definiran i temelji se na postulatima – decentralizacije Srbije, specijalnog statusa za Sandžak, evropske i NATO integracije; zalažući se, pri tome, za tržišnu ekonomiju i konkurentnu privredu, demokratiju, vladavinu prava, jednakosti pred zakonom i društva jednakih mogućnosti.

Smatram da postoje stranke u opoziciji koje ne osporavaju nijedan od postulata iz programa SDA Sandžaka. Trenutno su među njima i stranke s kojima smo bili u zajedničkom poslaničkom klubu – LDP Čedomira Jovanovića i LSV Nenada Čanka. Siguran sam da u Srbiji postoji mnogo ljudi koji će učiniti da se stanje popravi. Posebno očekujem od mladih ljudi, koji još nisu okaljali svoj obraz i ruke, da daju novu nadu i svjetlost za jednu međunacionalnu harmoniju i državu koja je po mjeri svih njenih građana. Ideja slobode nosi energiju koja će pobijediti i pružiti šansu mojoj i budućim generacijama da izgrade slobodno, ravnopravno i prosperitetno društvo.

 

S obzirom na to da ste studirali u Sarajevu i vjerovatno poznajete bliže bošnjačku političku i intelektualnu elitu, kako ocjenjujete saradnju zvaničnog Sarajeva i Sandžaka?

Saradnja postoji, međutim, ne možemo se pohvaliti da je ona na nivou na kojem bi trebala biti. Mislim da bošnjačka elita iz Sarajeva ne pokazuje dovoljno osjećaja za Bošnjake izvan granica Bosne i Hercegovine. Često to pravdam nedostatkom institucionalne osnove. Najvažnija stvar u odnosima države Bosne i Hercegovine i Sandžaka jeste i najavljeno otvaranje generalnog konzulata Bosne i Hercegovine u Novom Pazaru. Ovo je za Bošnjake i sve građane Sandžaka veoma bitna odluka koja je plod višegodišnjih dogovora osnivača i doskorašnjeg predsjednika Bošnjačkog nacionalnog vijeća dr. Sulejmana Ugljanina s ranijim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakirom Izetbegovićem, ali i sa sadašnjim, gospodinom Šefikom Džaferovićem.

Odluka je donesena prošle godine, a nadam se i njenom sprovođenju u skorije vrijeme. Konzulat bi mogao itekako utjecati na podizanje nivoa saradnje, ali i svijesti građana Sandžaka o državi Bosni i Hercegovini. Također, inicijativa za rješavanje statusa Sandžaka preduvjet je za mir u regiji. Očekujemo da će i Srbija i Crna Gora shvatiti realnu potrebu za implementacijom ove inicijative. Podršku u njenom sprovođenju, svakako, očekujemo jer bi to bilo vrlo razumno i u skladu s evropskim principima o ravnopravnosti i poštivanju prava svakog čovjeka. Uspostavljanje institucija Sandžaka na legitimnoj i legalnoj pravnoj osnovi i u skladu s pomenutom inicijativom mora biti glavni cilj na kojem treba ulagati najviše energije.

 

Postoji li prostora da se saradnja na relaciji Sarajevo – Novi Pazar podigne na viši nivo i u kojim bi segmentima ona mogla uznapredovati?

Lična mi je želja i osnivanje bošnjačkog kulturnog centra u Novom Pazaru, ali uz ozbiljno napravljen plan i program te institucije i strateško djelovanje uz podršku intelektualaca i institucija Bosne i Hercegovine. Pri tome, želim spomenuti i podršku BKZ “Preporod” iz Sarajeva, koja, u skladu sa svojim mogućnostima, radi na mnogim kulturnim projektima u saradnji s Bošnjačkim nacionalnim vijećem. Ne smijemo zaboraviti i našu dijasporu. Mi smo jedan od rijetkih naroda u svijetu čijih ljudi više ima izvan granica domovine. Dijaspora mora osjetiti da ima maticu, kao čvrstu nacionalnu potporu za sve aktivnosti u cilju izgradnje i očuvanja identiteta kod mladih u dijaspori.

Što se tiče politike, veliku nadu polažem i u koordinaciju SDA stranaka u regiji. Zajednička ideja pokreta SDA, nastala pri osnivanju stranke, mora biti prisutna kao prioritetna u svim bošnjačkim političkim organizacijama u regiji, a to je, prije svega, unapređenje statusa Bošnjaka u svim državama u kojima žive. Ključ opstanka i razvoja Bošnjaka na ovim prostorima jeste da sve te organizacije, bilo da su političke ili ne, usvoje stavove za koje postoji najviša moguća saglasnost u bošnjačkom narodu. Moramo imati osnovu oko koje se svi slažemo i koja je neupitna, sve ostalo može se kasnije nadograditi.

Izvor: STAV

Komentari  
0 # mehmed 2020-04-22 14:32
Postovani Emire,

Ima u Vama dosta i podosta intelektualne snage, hrabrosti, ideja...sve ce to na kraju izgledati kao iscjedjeni limun...

ZASTO ???

Jenostavno:

nije ti mjesto u sadasnjoj SDA...

Pravac SPP . U SPP ces moci evoluirati do SVOG licnog maksimuma.
Prijavi moderatru

Da bi ste napisali komentar, morate biti registrovani. Loguj se - Registruj se

  1. Najnovije
  2. Najčitanije
  3. Komentari
X

Right Click

No right click