Britanski "Guardian" objavio je nevjerovatnu priču o Zejneb (Zeinab), Iranki koja 15 sati putuje vozom iz Ahvaza do Teherana kako bi gledala Persepolis, njen omiljeni nogometni klub. Ne bi možda u tome bilo ništa zanimljivo da se svaki put ne mora prerušiti u muškarca.

zjkzujkzjtzjtz

Od Islamske revolucije 1979. godine ženama je zabranjeno prisustvovati nogometnim utakmicama na stadionu. Unatoč zabrani, navijačice nikada nisu odustale i pokušale su na različite načine ući na stadione, uključujući i maskiranje u muškarce.

Iako se izlažu opasnosti da budu uhapšene, njihova strast prema nogometu, kao i njihova odlučnost da se bore za svoja prava pomjeraju granice.

Kada je 2018. godine dolazio predsjednik FIFA-e Đani Infantino (Gianni Infantino) u Iran, uhapšeno je 35 žena zbog pokušaja ulaska na stadion za utakmicu između Persepolisa i Esteghlala. Kasnije je pojačan pritisak na iranske dužnosnike da ukinu zabranu na stadionu.

Foroug Alei (Forough Alaei) je fotografkinja koja je uradila priču o Zejneb.

- Sjećam se da sam prvi put fotografirala ovaj projekt kada se iranska nogometna reprezentacija kvalificirala za Svjetsko prvenstvo peti put. Te su se noći mnoge iranske navijače okupile na ulici kako bi proslavile. Za razliku od vanjskog stajališta iranskog društva - da su žene pasivne i ne sudjeluju u socijalnim pitanjima - na ulici je bilo mnogo majki i kćerki. Plesali su i slavili cijelu noć. Mnogo sam čula o ženskim nogometnim navijačima koji vole ići na stadione i gledati utakmice uživo. Ali ta mi je noć zvonila. Nakon što sam vidjela sve te žene na ulici, shvatila sam da je to pitanje za mnoge žene i nije ograničeno samo na nekoliko nogometnih čudaka - kazala je za "Guardian".

Alei je rekla kako je zabrana veliki problem za mnoge iranske žene, što je preraslo u akciju na međunarodnim stadionima tokom Svjetskog prvenstva 2018. godine.

Mali pomak je bila još jedna odluka iranske vlade...

- Posljednja mi je bila toliko impresivna. Tada je vlada dopustila porodicama da odu na stadion Azadi u Teheranu kako bi gledali Iran na velikom platnu. Tamo sam intervjuirala mnoge žene. Bili su iz različitih društvenih slojeva, a neki su došli iz drugih gradova - kazala je Alei.

Iranska vlada je do ove faze počela pokazivati da je spremna na kompromis oko 40-godišnje zabrane i počela je dopuštati ženama ulazak na nekoliko utakmica na stadionu Azadi.

- Kroz ovaj projekt upoznala sam se s hrabrim ženama koje se prerušavaju u muškarce kako bi ne samo ušle na stadion već i dale glas svojim pravima. Bore se protiv nejednakosti i riskiraju hapšenja i zatvor - riječi su fotografkinje.

I sama je bila dio poduhvata u kojem su se djevojke preprušavale u muškarce kako bi ušle na stadion.

- Odlučila sam ući na stadion sa Zejneb kako bih dovršila svoj projekt. Nisam čak ni razmišljala o tome da preuzmem takav rizik prije, ali nakon što sam vidjela njihove napore, osjećala sam da moram promovirati njihove glasove. Dakle, obje smo se prerušile u muškarce i ušle na stadion. Sjećam se kad smo prošle kroz vrata i ušle na stadion, nisam mogla zaustaviti suze deset minuta. Bilo je tako ponižavajuće, čak smo morale i zamotati svoje grudi da izgledaju ravno kao kod dječaka. Čak i Zejneb, kad smo skinuli zavoje, nije mogla prestati plakati. Isprva smo izgledale čudno muškarcima oko nas, a jedan od njih me šutnuo. Ipak, nakon što su primijetili da nismo muškarci, pokazali su veliku podršku - ispričala je Alei.