Stvorili smo države iz koje naša djeca bježe

Napokon, šta vas briga - dok vam je dijete u Njemačkoj živo, vama ništa neće faliti.
Zna li iko koliko naših ljudi radi vani?

hrvatska iseljavanje 2 ajb

Kada bi se poredali u kolonu, dokle bi se kolona naših „ekonomskih migranata“ protegla? Od Sarajeva pa, recimo, do Klagenfurta? Ili Minhena? Još dalje?

Ljetos sam bio u Petnjici. Pili smo, Mirsad Rastoder i ja, kafu na terasi nekog lokala pored gradske džamije. To je, kažu, jedina trospratna džamija na ovom dijelu Balkana.

Ipak, nije bilo turista koji bi je obišli. Bilo je pozno ljeto i mjesto se vratilo u puž-na-morfiju ritam trajanja iz kojega će biti prodrmano tek narednog jula, kada se u zavičaj vrate petnjički gastarbajteri.

Dvije ili tri Petnjice žive u Luksemburgu i Njemačkoj, ne mogu se više sjetiti kako mi je tačno rečeno.

Isto je i u Plavu, Gusinju i Rožajama - ljudi su odlazili, ljudi odlaze. Gradske ulice napune se ljeti, kada sa zapada dođu momci sa dobrim kolima koji traže ženu.

Svadbe su ljeti najbolji biznis, to je čitava mala industrija. Saloni za vjenčanja organizuju po nekoliko proslava dnevno. Stotine, hiljade ljudi treba nahraniti, valja im negdje i prespavati. U Rožajama sam noćio u praznom hotelu koji ima tri sale za svadbe. Ljeti je sve ovo puno, rekao mi je čovjek koji je radio i kao šanker, i kao konobar, i kao recepcioner.

Dobro za snove, nikakvo za život


Isto je na Kosovu, u Srbiji, u Bosni i Hercegovini, a isto je i u Hrvatskoj. Tek što smo stvorili vjerske i nacionalne države o kojima su, je li, generacije naših predaka sanjale – u punim autobusima bježimo iz tih država. Koje su, bude tako sa državama, dobre za patriotske snove i nikakve za život.

Zna li iko koliko naši gastarbajteri šalju para kući, godišnje? Kada bi se te novčanice naslagale jedna na drugu, bi li ta gomila novca bila viša od bilo kojeg solitera u Podgorici, ili čak i u Sarajevu?

Doista - ljudi su naše najveće bogatstvo. Resurs jeftin, a obnovljiv. Ništa mi više ne proizvodimo, barem ne ništa što bi neko pristao kupiti. Ali zato pravimo djecu koju ćemo, čim stasaju za rad, izvesti. I što je najbolje - koliko god ih pošalješ, dogodine imaš još toliko. Što rekao Duško Radović: djeca su skupa, ali traju.

Napravili smo zemlje iz kojih ljudi bježe. Onda ti ljudi šalju novce natrag u zemlje iz kojih su pobjegli. Šta njihove familije čine sa tim novcem, osim što preživljavaju? Čine sve što im pamet dozvoljava da te zemlje ostanu mjesta iz kojih će se i dalje bježati. Ako su vam i sin i kćer otišli iz zemlje jer im se bližila trideseta, a posla nigdje, čak ni za nekom kasom ili za volanom, šta bi bilo prirodnije nego opet glasati za iste ljude, istu partiju, isti sistem od kojeg su vam djeca pobjegla?

Ako se vašem djetetu, koje je sa prosjekom 9,5 završilo fakultet, jednoga dana smučilo to što poslove dobijaju samo beskičmeni mediokriteti kojima obraz nije smetao da se učlane u partiju i budu ponizni kad i gdje treba (a treba uvijek, i svugdje), pa je spakovalo kofere i otišlo negdje gdje poltronstvo nije vrhovna vrijednost, šta bi bilo prirodnije nego da svojim glasom održite sistem na koji je vaše dijete pljunulo i s gađenjem ga napustilo?

Napokon, šta vas briga. Dok vam je dijete u Njemačkoj živo, vama ništa neće faliti. Vi ste skroman čovjek, ne tražite od svog čeda puno: dvjesto eura mjesečno, jedan polovan golf svakih sedam godina. Toliko ste, vala, svoje dijete zadužili.

... a oblaci su nad ovim zemljama sve gušći: opet će krvave kiše.

Četvrt vijeka kasnije, opet sve isto. Četvrt vijeka nakon najveće katastrofe u svojoj povijesti, Njemačka je bila ekonomski gigant. Četvrt vijeka po okončanju naših ratova, mi smo kolonije sa nezasitim lokalnim elitama od čije je snishodljivosti prema njihovim gospodarima veća jedino brutalnost prema njihovim podanicima – nama. Malo su ratovali, pa su malo pljačkali. Sad bi, čini se, opet malo ratovali. Onaj rat je, pokazalo se, bio tek prvi čin propasti. Bude li sutra rata opet – ni to neće biti posljednji čin.

Mir na koji smo prisiljeni
Kosovo je, čitamo, formiralo vojsku. Srbija postrojava svoju, a premijerka Brnabić veli da su sada sve mogućnosti, pa i rat, otvorene.

Hrvatska usvaja deklaraciju kojom bi da uređuje stvari u Bosni. Šta ako se Bosna, kao što hoće, ogluši na zahtjeve te deklaracije? Koliko će proći prije nego što neka budala koja nastupa kao novinar, profesor ili poslanik ne poruči kako ugroženost Hrvata u Bosni zahtjeva vojni odgovor? A koliko prije nego što neko zaključi kako samo oružje može rasplesti identitetski klinč u kojem se nalaze Srbija i Crna Gora?

U Brisel zovu balkanske lidere da ih ponovo smiruju. Iako je jasno kako je, dijelom, upravo kvarna, nedosljedna, šugava, ljigava briselska politika do ovoga i dovela. Šta je rezultat od strane zapada sponzorisane regionalne politike „suočavanja sa prošlošću i pomirenja“? Balkan koji u dvadeset godina nikada nije bio bliži novom ratu.

Naravno, moguće da krv još neće poteći ulicama i da ćemo još decenimama živjeti mir okićen stalnim prijetnjama ratom.

No, naš je mir nevoljan. To nije mir mudrosti, nego mir nužde. Mir na koji smo prisiljeni, jer nam nije dalo da se opet pokrkamo. Mir koji će, čim se „stvore uslovi“, biti okončan.

Da, ni ja za svoje dijete ne vidim drugu mogućnost nego da ide odavde, čim prije i čim dalje.

Ali kunem vam se - svom djetetu zabraniću da mi, sve i da skapavam od gladi, pošalje makar i jedan euro ili dolar.

Svoje dijete naučiću ovo.

Svaki roditelj zna, ili bi trebao znati, da nema ništa gore od nedosljedne roditeljske kazne. Ako ste dijete poslali u ćošak, nemojte ga već sljedećeg trena iz ćoška pustiti, nemojte ga cmakati i podmićivati slatkišima. Ono što nama treba jeste da nas vlastita djeca kazne. Da nas kazne pravedno i dosljedno. Da nas ostave u ovom ćošku svijeta, da režimo jedni na druge i zurimo u memljive zidove koje smo sami podigli.

Izvor: Agencije

Komentari   

+13 # Mediteraneo 16-12-2018 15:26
U nasem lijepom Sandzaku je najgora situacija. Jednostavno nemamo izbora, ili da bezis ili da ostanes i mucis se dok prezivljavas. Za ovako situaciju naravno da je kriva drzava i nase lokalne vodje koje ministruju po 20 godina i nisu uradili nista na polju privrede i ekonomije. Stvorili su takav ambijent da jednostavno ko god ima mozga i dostojanstva mora da bezi odavde. Polako i meni ponestaje prkosi koju nosim u dusi i kolebam se da li ostavim svoj dom gde sam proveo detinjstvo i mladost i krenem od nule. Nije tu samo novac u pitanju, nego celokupni sistem je toliko iskrivljen da je sve do guse u korupciji, zdravstvo i skolstvo je na najnizim granama, jednostavno sistem vrednosti je izopacen. Mi mladi smo taoci zatucanoscu i zaslepljenoscu nasih starih koji su slepi pored ociju i ne vide da nas ti njihovi heroji politicki unistise i proterase. Da nam se Allah dz.s. smiluje, uputi i pomogne na pravom putu
Odgovori
0 # Sandzački Gaziya 17-12-2018 09:48
Nekad se ime Sandzaklija izgovaralo sa respektom! Ne samo iz nekog straha, nego i iz poštovanja! A sada? Sada smi utonuli kao narod u SIVILO! Naše ime je sinonim za nasilnike, kriminalce i nažalost, za neke i Glup narod! Postali smo zavidni i oholi! Prihvatili smo sve od Srba što nije valjalo! Čak su nam sada i svadbe iste! Deca stvarno nemaju volju da prihvataju izazove kao starije generacije, nego im je samo cilj da idu na Zapad. Sandzak nije više Sandzak! U nikakvom smislu! Samo se busamo da smo kao dobri, a u stvari smo SVI LOŠI...MNOGO!
Odgovori
+9 # Bisera Boskailo 16-12-2018 15:31
Kako ovako dobar tekst nema autora. Gdje je njegovo ime? Ovo nije Agencija napisala, nego neki ko pise za njih.
Odgovori
+1 # Brada 17-12-2018 08:03
Autor ovog teksta je Andrej Nikolaidis i objavio ga je na Al-Dzaziri. Bar sam ga ja tu pronasao i Andreja kao autora.
A ovaj portal je posebna prica, pa se ne treba cuditi dto se ne zna ni autor teksta.
Odgovori
+5 # New World 16-12-2018 15:44
2 islamske zajednice, 3 stranke sa par hiljada uhlebljenih i 3 takozvana lidera koji su i sebe i nas djavolu prodali.

Krivi su samo oni koji te besmislice finansiraju, kriv je narod... Ja kad vidim ovde neke izjave kako neko podržava nekog od ona 3 kurvina sina ili neku stranku, meni se smuči. Crkavajte bagro, za šta bolje i niste.
Odgovori
0 # bosnjo49 17-12-2018 12:30
Zahvalni smo za ovakav dobar napisan tekst,kada bih imali pameti glasaci morali bih razmisliti kome daju glas i dali ce jednom shvatiti da se ovome narodu kroji plan u Beogradu kako Bosnjake rasturiti sto vise da ih nema na ovom prostoru.Dokaz vam je da Vucic otvara radna mjesta po Srbiji i kaze 11% nezaposljenosti a kod nas vise od 50%.Ovi pijuni koji vode ovaj narod iz Sandzaka su placeni dobro i za nas nesmiju ni da pomisle uciniti neki hajjir.Sve dok su ovi na vlast znadite da nema selameta.Ko hoce neka cuje ,ko god zatvara usi bice kasno za nekoliko godina.Nemozemo kazati da nijesmo bili upozoravani,ipozivani na promjene nase buducnosti.
Odgovori

Dodaj komentar

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Sandzaklive.rs. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Sandzaklive.rs zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Sandzaklive.rs nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.


Sigurnosni kod
Refreširaj