Gost Palma televizije bio je predsjednik Stranke pravde i pomirenja, narodni poslanik akademik Muamer Zukorlić. Tema razgovora bile su aktuelne teme.

zukorlic 1024x560

Akademik Zukorlić istakao da se treba pomoći tamo gdje postoji odlična saradnja između bošnjačke i srpske politike.

“Mi u Sandžaku nemamo u narodu konfliktni potencijal, na etničkoj osnovi iza mene je Sandžak jedina regija koja je postala nukleus budućeg nekog zajedništva, to sam i prije neki dan u Prijepolju govorio gdje imamo pola-pola etničku strukturu i gdje imamo jednu odličnu situaciju saradnje u Opštinskoj vlasti među bošnjačkom i srpskom politikom i zato vazda kad me pozovu odem da ih podržim, da im kažem vi ste to sjeme, nemoj da odustanete i pozivam i Beograd i Vladu da im pomogne, tamo gdje imamo dobar primjer, tamo treba pomoći a ne tamo gdje imamo neku korupciju kao što je taj Tutin, Sjenica i održavati to vještački.“

O tome koliko vjere doprinose da mi ne budemo bliski istok Evrope akademik naglasio da je vjera najčastiji potencijal koji postoji u ljudskoj civilizaciji. 

„Kao svaki potencijal, kao svaka energija on ima svoje zakonitosti, svaku energiju možete upotrijebiti i zloupotrijebiti, to je naš glavni problem, što bi prvo teolozi kao učitelji vjere a potom i svi vjernici kao praktikanti te vjere, ukoliko prvo shvate pravilno vjeru nikakve šanse nema da oni pravilnim napajanjem sebe sa izvora vjere, monoteističke vjere, vjere u boga, Jednog Jedinog zajedničkog, jer to neznanje je kao posljedica tog komunističkog jednoumlja i neslobode da danas obični čovjek misli da postoji srpski Bog, bošnjački, hrvatski, albanski i td, Bog je Jedan, postoje različite percepcije ali bog je zato Bog što nema drugog, jer sam pojam Bog u definiciji sadrži odrednicu jedinstvenosti, jer nema apsolutnosti Boga ukoliko mun napravite još neke druge oko njega jer se onda preklapaju i relativizuju, to je suština stvari. Crkve i vjerske zajednice bi bi morale više o tome da govore, o tim zajedničkim vrijednostima, ja sam i tada iako je moj gest bio nekonvencionalan 2012. kada sam se kandidirao za predsjednika, naslov moje kampanje bio je „Dođite da se okupimo oko zajedničke riječi“. Znao sam ja da ne mogu tada psotati predsjednik u tim okolnostima, nije mi to ni bila ambicija ali sam time zapravo napravio izvjese civilizacijsko-kulturne prodore i fascinirao sam se i to mi je dalo čak ohrabrenja da se neke stvari ovdje mogu uprkos tim 90-im, dalo mi je ohrabrenje da sam uspio da dobijem skoro 20.000 srpskih glasova, a u momentu kada sam bio najsataniziraniji u Srbiji, predstavljen kao neprijatelj broj 1 i opasnost broj jedan, ali 20.000 ljudi ne samo da je shvatilo moju poruku već mi je i uzvratilo ubacivanjem glasčkog listića. to je mene vratilo veliki optimizam, jedan od razloga što sam kasnije i kada sam ušao u politiku i formulisao svoju politiku i dao ime svojoj stranci „Stranka pravde u pomirenja“, naglasio akademik Zukorlić

Akademik Zukorlić je istakao da je jako teško dobiti glasove na pomirenju.

„To je sasvim nepopularno, vi time ne dobijate one druge a gubite one svoje , prema tome to je vrlo rizično, čak su meni mnogi ukazivali da je okej govoriti o pomirenju ali da to ne stavljam kao ime stranke, ja sam rekao da ja u to vjerujem, da pomirenje ima alternativu. Da li će sad to meni donijeti više ili manje glasova to je isto tako relativno ali zaista ja ne mogu i neću da se borim za politički program ako je on u raskoraku sa mojim uvjerenjem.“, dodaje dr. Zukorlić

Akademik Zukorlić je naglasio da bi teolozi iz vjerskih zajednica i crkava, intelektualna elita i političari morali svoj diskurs više usmjere u pravcu vjere.

„Da zapravo vjeru kao i sve druge resurse koristimo kao pozitivan potencijal i to je suština, problem je dakle to postkomunističko i antiteističko vrijeme, nevjerničko vrijeme zapravo izazvalo svu ovu pustoš da smo miu posle 90-ih jurnuli u vjeru ali onako sirovo, nekultivisano, bez znanja i zato vi danas imate pravoslavaca koji kažu da su kršćani, pišu se da je vjernici, pa možda će nekada otići i u crkvu ali šta vi onda imate u njegovoj praksi od vjerskih principa, vrlo često ćete naći raskorak, naravno i u drugim vjerama, prema tome to je naš problem jer mi vjeru u tom raskoraku komunističkog antiteizma izgubili smo tu direktnu vezu između vjere i odgovornosti, to što ja kažem da vjerujem u Boga, to povlači izvjesnu odgovornost, ja sam onda tu proklamaciju dužan da potvrdim svojim ponašanjem i ne mogu ja imati danas ljude koji se pišu kao vjernici a uzrečica mu je psovka i nažalost vrlo često psovka Boga.“, istakao akademik Zukorlić

Akademik Zukorlić zaključio da se mora praviti zajednička strategija, prvo retorički, verbalno, edukacijski a potom i praktično.

SANA