Majka Đulsa molila je krvnika Mladića da joj ne ubije jedinca

Umrla je 2009. godine ne dočekavši da ukopa sina, iako su kosti nadlaktice i šake pronađene 2005., ali do sada se nije znalo čije su

DRFTHZTUHT

Potpredsjednica Udruženja "Žene Srebrenice" Nura Begović u petak, 7. decembra, primila je poziv iz Istočnog Sarajeva. Zdenko Mitrović bio je s druge strane žice. Saopćio joj je da je identificiran njen brat Adil (Nazifa) Suljić.  

Imao je 39 godina kada je ubijen u srebreničkom genocidu 1995. Brat Adil je 16. ubijeni član Nurine uže porodice.

Kosti na površini

Ovu svoju bol Nura Begović podijelila je s javnošću jučer tokom tradicionalne protestne šetnje koja svakog 11. u mjesecu bude organizirana na ulicama Tuzle, kada Srebreničanke nose fotografije i imena svojih ubijenih sinova, muževa, braće, očeva... Tako već 23 godine podsjećaju domaću i svjetsku javnost na genocid koji su u zaštićenoj zoni UN-a počinili pripadnici Vojske i MUP-a RS.

- Moja majka Đulsa nije dočekala da ukopa jedinca. Preselila je na bolji svijet 2009. godine, a posmrtni ostaci mog brata pronađeni su 2005. na površini zemlje u rejonu sela Ježestica kod Kravice. Dakle, bila je živa kada su kosti pronađene, ali nije dočekala identifikaciju. Deset godina trebalo je da se pronađu kosti koje su bile na površini zemlje, a još 13 da se završi identifikacija – govori Nura Begović.

Posmrtne ostatke Adila Suljića pronašli su članovi Komisije za traženje nestalih RS. Ostaci su prebačeni u centar u Istočnom Sarajevu, a potvrda o podudaranju DNK uzoraka stigla je iz Haga.

Na idućoj dženazi žrtvama genocida u Srebrenici Nura će u kabur spustiti nadlakticu i šaku svog brata Adila. To je sve što je pronađeno od nekadašnjeg šefa saobraćaja u preduzeću "Srebrenica-prevoz".

Dodik i zastava

- Ubijen je metkom, pronađen je na lokalitetu kuda se kretala kolona Srebreničana. Da li se patio, kakve su bile rane... Sjećanja idu na 1995., a onda dođem do 2018. godine. Milorad Dodik negira genocid, neće zastavu BiH, a ja, kao žrtva genocida, priznajem rezultate iz Istočnog Sarajeva iz bh. entiteta RS - govori Nura, a potom se prisjeća rahmetli majke Đulse.

U nekadašnjoj Fabrici akumulatora u Potočarima te krvave 1995. imala je susret s krvnikom Ratkom Mladićem. Zajedno sa svojim odredom smrti zločinac Mladić je po halama fabrike tražio učiteljicu Esmu. Nije ju našao.

Majku Đulsu do smrti je pratio susret s njim i njene riječi: "Ne ubijajte mog Adila, nije ni za šta kriv." Poslije tog susreta s Mladićem majka Đulsa je s ostalim ranjenim i bolesnim Srebreničankama konvojem UN-a 17. jula 1995. godine prevezena do Tuzle.

Dugo je bolovala za sinom jedincem, a na bolji svijet, kako pričaju najbliži, preselila je s njegovim imenom na usnama. Nura Begović vratila se u Srebrenicu.

Komentari   

+3 # bosnjo49 13-12-2018 14:22
To je onaj srbski izrod koji je lagao djecu sa cokoladama,obecavaju ci da im se nece nista dogoditi.Cokolade im pokazivao pa izvrsijo pokolj na neduzni nenaoruzani narod .Genocidna usmrdljotina koja nema obraza i paganskog nekaraktera zadojen mrznjom i krvlju,a ona kucketina koja genocid osporava pred ocima Evrope ,kakav je to neljudski karakter.Lagati cijo svijet da se to nije dogodilo je najvece zlo danasnjice. :sigh:
Odgovori

Dodaj komentar

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Sandzaklive.rs. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Sandzaklive.rs zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Sandzaklive.rs nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.


Sigurnosni kod
Refreširaj