Arijani iz Sarajeva našao sam majku, živjele su jedna pokraj druge, a nisu znale da su porodica

Hanas, koji je među svojim kolegama dobio nadimak bh. Sherlock Holmes, spajanjem se bavi već nekih 8-9 godina

hanas potraga

Stotine roditelja iz BiH i regije već desetine godina traga za svojom djecom, djeca za roditeljima, braća za sestrama, prijatelji za prijateljima… Sudbine, koje su ih razdvojile, su različite. Rat i poraće, nesređeni porodični odnosi, neobične okolnosti… samo su neki od uzroka razdvojenosti brojnih porodica. Zahvaljujući upornom radu i istraživanju nekolicine volontera iz BiH, među kojima je najaktivniji penzionisani policijski istražitelj inspektor Hanas Kovačević, mnogima od njih vraćen je osmijeh na lice. Spojene su porodice, pronađeni izgubljeni prijatelji, piše Večernji list.

IZGUBLJENI PRIJATELJ

Hanas, koji je među svojim kolegama dobio nadimak bh. Sherlock Holmes, spajanjem se bavi već nekih 8-9 godina. Sve je krenulo kad je sam poželio pronaći davno izgubljenog prijatelja.

– U tom periodu imao sam zdravstvenih problema i kako bih misli skrenuo s bolesti, počeo sam tražiti neke svoje prijatelje iz JNA. Jako brzo sam u tome i uspio. Pronašao sam svog prijatelja iz Solina Zvonka Jagnjiča, iz Beograda Gorana Kostića, zatim svog komandanta kasarne iz Ohrida Stjepana Pazdrijana, inače rodom iz Križevaca, a i priključio sam se grupi na Facebooku gdje se traže prijatelji iz bivše vojske – objašnjava Hanas.

U potrazi mu je pomogla društvena mreža Facebook.

– Postavljani su postovi s imenima osoba koje se traže. Budući da sam u to vrijeme radio kao policijski istražitelj inspektor u MUP-u u Zenici, vidio sam da u postovima nedostaje podataka potrebnih za pronalaženje osoba pa sam postavljao potpitanja i onda je ta potraga vrlo lako išla, barem za mene – priča Hanas.

Dnevno je na ovaj način znao pronaći po 10-15 osoba i spojiti ih s prijateljima. Nakon toga se priključio sve popularnijoj Facebook grupi “Pokidane veze” koju je 2008. osnovala Indira Rahmanović Kovačević iz Tešnja.

– Neko je u toj grupi gdje se traže prijatelji iz bivše vojske spominjao grupu “Pokidane veze – tražite školske prijatelje i druge osobe” i ja sam se i tu priključio te počeo tragati za osobama – dodaje bivši policijski istražitelj.

U grupi “Pokidane veze” tražila su se braća, sestre, roditelji, rodbina, a i prijatelji. Hanas objašnjava da je u svemu ovom bitno znati gdje tražiti, koga pitati, šta pitati i, naravno, imati prijatelje na sve strane. Kroz potrage susretao se s jako puno specifičnih situacija, od kojih mnoge nisu završile najbolje.

– Protekli rat rastavio je mnogo osoba, a posebno brakova koji su bili “miješani” i tu imamo situacije kao u filmu “braća po materi” da je sestra pravoslavka, a braća katolici ili muslimani. Takvi slučajevi su emotivno jako teški jer ima popriličan broj osoba koje ne žele imati kontakt s “drugom” stranom zbog te vjerske i nacionalne pripadnosti i toga ima na sve tri strane. Imam slučajeva gdje sestru iz Beograda ne žele braća iz Zagreba, sinove iz Gradiške ne želi majka iz Šibenika, otac iz Bijeljine ne želi kćerku iz Sarajeva itd. – priča svoja iskustva Hanas.

Naravno, ima jako puno pozitivnih primjera gdje različitost u vjeri i naciji nije imala utjecaja na spajanja. Kao neke od zanimljivih slučajeva spajanja, Hanas je izdvojio slučaj turske državljanke Fatme Savanović koja više od 40 godina nije znala za svoju majku koja je, inače, rodom iz Bosne.

Fatma je od 2005. stalno u emisijama na turskoj televiziji tražila majku, ali i u jednoj emisiji na njemačkoj televiziji, ali bez uspjeha. Nakon toga je, preko prijateljice koja je bila u svojstvu prevoditelja, zatražila pomoć od Hanasa i grupe “Pokidane veze”.

– Moj prijatelj Zoran Zeljković iz Novog Sada i ja smo za nekih 10-15 dana uspjeli pronaći Fatiminu majku u Srbiji. Jadranka iz Živinica, s adresom u Zadru i Njemačkoj, obratila mi se tražeći svoju kćerku koju je morala dati na posvajanje po rođenju 1980., još mi je rekla da joj je to najveća želja u životu pa makar poslije toga umrla. Kćerku Sandru sam joj za sedam dana pronašao u Sarajevu i nakon nekoliko mjeseci srele su se u Sarajevu. Također, zanimljiv slučaj bio je kod Paše Kukuruzović koja je tražila sestru za koju nije znala ništa od 1992. kad ih je rat razdvojio. Jedino se znalo da je u Maleziji. Inače, Paša se obraćala u emisiju “Sve za ljubav”, ali bez uspjeha. Tokom potrage bilo je mnoštvo informacija, kako lažnih tako i zlonamjernih, ali uspjeli smo pronaći sestru u Maleziji i ostvaren je kontakt – prepričava Hanas neke od pozitivnih slučajeva.

Sandra Kovačević, rodom iz Zavidovića, s adresom u Sarajevu, tražila je svog oca Bobana Poletana iz Zenice. Tokom potrage Hanas je saznao da je Boban u Australiji i da je baš u vrijeme potrage došao u Bijeljinu na svadbu svog bratića. Sandra se susrela s ocem i posjetili su Hanasa u Zenici. Djevojka Arijana iz Sarajeva tražila je svoju biološku majku. Potraga je tekla tako da je Hanas uspio prvo naći njenog oca, sestru i brata, a na kraju i majku. Zanimljivo je da svi žive u Sarajevu i da su se sretali, a nisu znali da su tako bliska rodbina.

– Alisa iz Sarajeva tražila je sestru po ocu u Hrvatskoj. Znala je ime, ali je pretpostavka bila da je sestra promijenila ime što se ispostavilo tačnim. U Rijeci smo pronašli njenu sestru Mirjanu koja nije uopće znala da postoji ta sestra i još dva brata. Svi su se sreli u Sarajevu, a otac je bio presretan. Dva mjeseca nakon susreta s kćeri, otac je preminuo – kaže bh. Sherlock Holmes.

USVOJENI SIN

Jako zanimljiv slučaj je bio kad je majka iz Travnika, s adresom u Prijedoru, tražila svog sina koji je usvojen u Zenici.

– Imao sam datum rođenja i dok sam sjedio u društvu prijatelja, pričao sam im o tom slučaju. Kroz razgovor smo ustanovili da je taj traženi sin naš poznanik i prijatelj. On se susreo s majkom i braćom nakon nekoliko dana od saznanja za svoju biološku majku. Jasmina iz Srbije tražila je oca svog supruga i obraćala se emisiji “Sve za ljubav”, ali bez rezultata. Onda se obratila u grupu i meni lično. Pronašao sam jako brzo oca u Trogiru i Jasminin suprug je u kontaktu s braćom i sestrama koji uopće nisu znali da on postoji. Mnogo je tu još spojenih porodica tako da bih vam mogao nabrajati do sutra i opet bih nekog izostavio – ističe Hanas.

Uz spajanje porodica, okupio je 4 ili 5 školskih razreda koji su proslavljali 30 ili 40 godina mature. Inače, riječ je o jako skromnom čovjeku, koji za sebe kaže da nije nikakav čarobnjak kakvim ga mnogi doživljavaju.

– Ljudi ne shvaćaju da dnevno satima, a nekad i cijeli dan, provedem za računarom tražeći osobe tako što šaljem poruke na mnoge adrese, zovem telefonom, svojim autom idem na adrese…. Također imam mnogo prijatelja u RH i Srbiji koji mi daju određene informacije, kao i ja njima, pa tako dopunjujemo informacije koje su nam potrebne za uspješan pronalazak – otkriva tajnu svog uspjeha u traženju.

Objašnjava da i najmanja informacija može utjecati na tok potrage, a u svemu ovom velika prednost mu je iskustvo koje je stekao tokom rada u policiji.

Sve potrage Hanas radi bez naknade.

Dodaj komentar

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Sandzaklive.rs. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Sandzaklive.rs zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Sandzaklive.rs nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.


Sigurnosni kod
Refreširaj